Dolaskom Tomislava Tomaševića i platforme Možemo!, na vlast u Zagrebu, grad nije doživio samo promjenu upravljačkog stila, nego i duboku promjenu vrijednosnog i demokratskog smjera. Riječ je o nizu odluka i postupaka koje velik dio građana doživljava kao ideološki pritisak, marginalizaciju nacionalnog identiteta i selektivnu primjenu prava.
Ovdje nije riječ o teorijama, nego o konkretnim obrascima ponašanja i administrativnim odlukama.
Zagreb kao ideološki projekt, a ne zajednički grad.
Pod vodstvom Možemo!, Zagreb se sve više oblikuje kao laboratorij progresivne, postnacionalne politike. Kroz gradske programe, kulturne politike i financiranje udruga sustavno se promoviraju svjetonazori koji: relativiziraju nacionalni identitet, potiskuju tradicionalne vrijednosti i favoriziraju aktivističke narative nad pluralizmom.
Glavni grad Republike Hrvatske trebao bi biti prostor zajedništva, a ne poligon za ideološko eksperimentiranje.
Dvostruki kriteriji prema “ekstremizmu” i javnom izražavanju
Jedan od ključnih problema aktualne vlasti je selektivna primjena kriterija.
Domoljubni simboli, prosvjedi i inicijative često se: problematiziraju, administrativno otežavaju i javno etiketiraju.
Istovremeno, ideološki bliski sadržaji prolaze bez zapreka i uz institucionalnu potporu.
Takav pristup ne predstavlja neutralnost, nego svjetonazorsku pristranost.
Koncerti i kultura: formalna neutralnost, stvarna vrijednosna selekcija
Često se tvrdi da gradonačelnik „ne odlučuje o izvođačima“ u Areni Zagreb, što je tehnički točno. Međutim, problem nije u samom koncertu, nego u dosljednosti kriterija.
Dok se određeni sadržaji javno osuđuju kao „neprimjereni“, drugi uključujući one koji svjesno koriste simboliku nasilja, dekadencije ili moralne provokacije proglašavaju se „umjetničkom slobodom“.
Primjer Marilyn Mansona ilustrira tu nedosljednost. Umjetničko ime svjesno referira na Charlesa Mansona, masovnog ubojicu te je riječ o javno priznatoj provokaciji.
Takav simbolički okvir ne izaziva institucionalnu zabrinutost, dok se domaći nacionalni simboli često proglašavaju problematičnima. Problem nije glazba, nego dvostruki standard.
Sustavno financiranje udruga s postnacionalnim i anti-suverenističkim narativima
Iz gradskog proračuna financiraju se udruge koje relativiziraju Domovinski rat, osporavaju temeljne elemente hrvatske državnosti, zagovaraju postnacionalni identitet.
Građani Zagreba time financiraju sadržaje koji su u suprotnosti s temeljnim vrijednostima države, što predstavlja politički izbor gradske vlasti, a ne slučajnost.
Odnos prema Domovinskom ratu: birokratska distanca umjesto jasnog pijeteta
Gradska vlast prema Domovinskom ratu zauzima "neutralan", administrativan i suzdržan diskurs. U državi nastaloj obrambenim ratom, takav odnos mnogi doživljavaju kao relativizaciju žrtve i izostanak vrijednosne jasnoće.
Slučaj prosvjeda Udruge za bolju Hrvatsku: administrativna opstrukcija prava na javno okupljanje
Posebno zabrinjavajući primjer selektivne primjene pravila predstavlja slučaj prosvjeda Udruge za bolju Hrvatsku održanog 20. rujna u Zagrebu.
Činjenice iz perspektive udruge su da je prosvjed pravovremeno i uredno prijavljen te je
udruga dobila sve potrebne dozvole od policije. Unatoč tome, Grad Zagreb nije u zakonskom roku izdao odobrenje, a kašnjenje je nastalo isključivo propustom gradske administracije
Unatoč vlastitom propustu, gradska vlast je odlučila naplatiti kaznu udruzi te time odgovornost prebacila na organizatora, iako su ispunjeni svi zakonski uvjeti. Udruga za bolju Hrvatsku takvu kaznu odlučno odbija platiti, jer smatra da je riječ o administrativnoj nepravdi te vidi postupanje Grada kao pritisak na nepoćudno građansko okupljanje, drži da se time krši ustavno pravo na javno okupljanje.
Ovaj slučaj dodatno potvrđuje obrazac: pravila se primjenjuju strogo samo prema jednima.
Elitistički model vlasti: “mi znamo bolje”
Kritike građana često se odbacuju kao nazadne, netolerantne ili neprosvijećene. Umjesto dijaloga, nameće se ideja da je svaki otpor dokaz potrebe za još jačim nametanjem iste politike.
To nije demokracija, nego ideološki paternalizam.